Legende obaranja ruke

Sam vrh obaranja ruke zauzeli su John Brzenk, Alexey Voevoda i Magnus Samuelsson.

John Brzenk je poznat po uspješnom korištenju različitih tehnika pri obaranju koje mijenja u svakom pojedinom meču ali i tijekom svakog od nih. On je proglašen najboljim obaračem ruke svih vremena i najdominantnijji je u ovom sportu.

Alexey Voevoda je sportaš koji se osim uspješnog bavljenja obaranjem ruke može pohvaliti i osvajanjem srebrne medalje u bobu četvercu na zimskim  Olimpijskim igrama u Torinu 2006. godine te brončanim medaljama 2008. Godine u Altenbergu i 2010 na ZOI u Vancouveru .

Baveći se obaranjem ruke osvojio je nekoliko ruskih prvenstava i europsko prvenstvo 2004. te je iste godine pobijedivši najbolje obarače kao što su Bagnet i Brzenk pobijedio na Zloty turniru. Nekoliko se puta tijekom karijere vraćao i odlazio s  obaračke scene da bi se posvetio bobu kojim se danas isključivo bavi.

Magnus Samuelsson je jedan od najboljih europskih obarača te rekorder u natjecanju za najjačeg  svjetskog čovjeka gdje je 14 puta bio u finalu te pobijedio 1998. godine u Maroku. Visok je 2 metra i težak 150 kg. te s pravom nosi nadimak „Kralj od kamena“.

Ovom popisu potrebno je svakako dodati i imena aktualnih europskih i svjetskih prvaka, izuzetno uspješnih obarača ruke,  kao što su Denis Cyplenkov, Devon Larratt, Andriy Pushkar i Sylvain Perron.

Ron Bath je poznat po korištenju Top Roll tehnike, dok je Travis Bagnet kao i Brzenk poznat po lepezi tehnika  koje vrlo uspješno dopunjava sa svojom snagom i nevjerojatnom eksplozivnošću tako da su mnoge njegove utakmice završile u sekundi.

Ostali konkurenti kao Matt Girdner, Michael Selearis, Marcio Barboza i Christian Binnie poznati su po svom oslanjanju na snagu koju upotpunjuju „hook“  tehnikom.

Ovom popisu svakako treba pridodati ime  Allena Fishera koji je osvojio 25 svjetskih prvenstava i danas je sa svoje 53 godine  jedan od starijih ali još uvijek  vrlo uspješnih natjecatelja.

Danas u svijetu imamo i nekoliko velikih trenera bivših uspješnih obarača ruku koji su nakon godina aktivnog bavljenja sportom i ostvarenih uspjeha unaprijedili tehnike i pridodali nove elemente u svaku od njih te trenirali mnoge današnje europske i svjetske prvake. Jedan od njih je britanski najuspješniji obarač ruke dvostruki Europski i svjetski prvak Neil Pickup . On je u svojoj 20 godišnjoj amaterskoj i profesionalnoj karijeri osvojio više od 60 internacionalnih naslova u 5 različitih težinskih kategorija s lijevom i desnom rukom. Njegov uspjeh kao trenera pripisuje se unapređenju svake od tehnika , pogotovu uvjerenju da natjecatelj mora koristiti cijelo svoje tijelo kao polugu, iskustvu, te razumijevanju ovog uzbudljivog sporta.

Prvi zapisi i crteži na kojima je prikazano obaranje ruke datiraju oko 2000. godine p.n.e.i pronađeni su u Egiptu.

Ono se stoljećima smatralo nadmetanjem koje se odvijalo u različitim ambijentima bez standardiziranih pravila te su se natjecatelji ogledali na prijateljskoj osnovi.

Obaranje ruke kakvo danas poznajemo, prvotno je bilo zabava domorodaca Sjeverne Amerike te je često nazivano „Indian wrestling“, a s vremenom su ga usvojili i doseljenici.

Tijekom godina, obaranje ruke postalo je popularno kao zabava među američkim studentima te je prvo takvo natjecanje organizirao  novinar Bill Soberanes 1952. godine u Gilardi's Saloonu u Petalumi u Kaliforniji.

Pokret modernog obaranje ruke bio je najaktivniji u Kaliforniji, a zatim se proširio i drugim državama SAD-a. Sport je dobio veliku medijsku pažnju kada je karikaturist Charles Schulz 1968. nacrtao 11 stripova u kojima je njegov poznati lik „Snoopy“ pokušavao osvojiti naslov prvaka u obaranju ruke. U velikoj mjeri zbog navedenog publiciteta takmičenja je počela prikazivati televizija  ABC's Wide World of Sports.

American Association Armwrestling, sada Armsports American Association (AAA) utemeljio je Bob O'Leary tijekom šezdesetih godina 20. Stoljeća. AAA danas broji 56 članica država diljem Amerike. O'Leary je zaslužan i za osnivanje Svjetskog saveza za obaranje ruke World Armsoport Federation,(WAF) koji je započeo s četiri zemlje članice (SAD-om, Kanadom, Brazilom i Indijom), a danas koordinira radom nacionalnih saveza u više od 70 zemalja.

Od kada je održano prvo svjetsko prvenstvo u Kanadi 1979. i prvo europsko prvenstvo u Švicarskoj 1990. godine, kontinuirano se organiziraju ta najveća takmičenja u armwrestling športu.

Organizirana natjecanja dobila su zamah šezdesetih godina nakon što su 1962. godine Soberanes i Dave Devoto organizirali  turnir u velikoj športskoj dvorani u Petalumi te nakon toga obaranje ruke postaje ozbiljna sportska disciplina koja je usmjerena na tehniku, izdržljivost i mentalnu disciplinu.