Ovaj članak je posvećen najvećim imenima armwrestlinga posljednjih godina, imenima onih obarača koji su podigli obaranje ruku na najviši nivo te će ostati ispisani u povijesti kao legende. Mi smo sretnici koji možemo još neke od njih gledati za obaračkim stolovima iako neki od njih više ne sjaje kao nekada. Obarači koje spominjemo su poredani po težinskim kategorijama u kojima su napravili svoje najveće uspjehe.

Priču o legendama ćemo započeti s čovjekom kojeg zovu hodajuća enciklopedija. To je Turčin Engin Terzi i njegovo mišljenje se stavlja iznad svih mišljenja, te je vrlo uvažavan od svojih kolega obarača. Vrlo je pristupačan i voli dijeliti savjete pa su njegovi savjeti vrlo dobro prihvaćeni u krugovima obarača ruku. Ono po čemu je još poznat je da održava svjetsku ranking listu koja je priznata od velike većine obarača. Iza sebe ima impresivnu karijeru izgrađenu od 1994. do 2006. god. Ukupno u karijeri ima 17 zlata, 11 srebra i 4 bronce sa svjetskih i europskih prvenstava. To je ostvario kroz 5 težinskih kategorija 55, 60, 65,70 i 75 kg natječući se s obje ruke. I dalje se aktivno natječe unatoč brojnim ozljedama , a to se pripisuje njegovoj srčanošću i borbenošću. Jedan je od prvih obarača koji se potpuno posvetio obaranju ruku i živi od tog sporta.

Slijedi obarač prema čijoj životnoj priči bi se dao snimiti dobar film. Naime radi se o rusu nama poznatog kao Roman Tsindeliani. Kao obarač ruku koji je osvojio 12 naslova svjetskog prvaka je skrivao jednu mračnu tajnu u svojoj prošlosti. Naime on je pod sumnjom da je kao Jambul Vibliani u Gruziji nožem ubio čovjeka 1990. godine te mu se na teret stavlja i sudjelovanje u pljački i razbojništvu 1999. godine. Nakon tog mijenja identitet i postaje višestruki svjetski prvak sto ga čini medijski eksponiranim i poznatim sirom svijeta. Bio je poznat kao jedan od najboljih pound 4 pound obarača te je sa svojih 70kg obarao mnoge heavyweight obarače uključujući američku legendu Jerrya Cadorettea. Zadnje dane slobode proveo je u SAD-u gdje je uhićen od strane američkih vlasti te je deportiran u Rusiju gdje sada čeka suđenje. Tvrdi da je nevin, a nadamo se da govori istinu jer ga sigurno želimo vidjeti ponovo za obaračkim stolom.

Dolazimo do Terzijevog velikog rivala iz Bugarske, njegovo ime je Cvetan Gashevski poznatog i po nadimku Profesor. Njega se smatra uz Johna Brzenka najkompletnijim i najinteligentnijim obaračem u povijesti sporta. Cvetan je jedini koji je imao brzinu, eksplozivnost, snagu i izdržljivost maratonca na najvišem nivou obaranja ruku. Također je bio potkovan svim tehnikama i bio je opasan iz svih pozicija. Ozljede su ga udaljile s velikih natjecanja ali i dalje se pojavljuje na nekim turnirima i trenira svoju vojsku Bugarskih obarača koji su također u svjetskom vrhu. U karijeri je osvojio 6 svjetskih i 10 europskih prvenstava i zabilježio pobjede protiv velikana kao sto su Arsen Liliev, Engin Terzi, Lubomir Jagnesak, Alan Karaev, Alexey Voevoda, YoshinobuKanai, Stojan Golemanov, Allen Fisher, Sergei Pisarkov, Rustam i Ruslan Babayev, Janis Amolnis, Chad Silvers, Craig Sanders, Grigory Bondaruk, Miroslav Ivanov, Deni Dubreuil, Maxim Maximov, Kurt Niyazi, Andreas Rundstrom i mnogih drugih.

Slijedom kojim smo započeli prema težinskim kategorijama nailazimo na trenutno najveću zvijezdu u obaranju ruku. Naime radi se o malenom 78kg teškom Rusu koji se zove Khadzimurat Zoloev, a po mnogima radi se o najboljem pound for pound obaračem u povijesti. Zoloev nema premca u svojoj težinskoj kategoriji i već zadnjih nekoliko godina je nepobijeđen. Razlog zbog kojeg uživa veliku popularnost je pobjeda protiv 140kg teškog Jerrya Cadoratea na Nemiroff Zloty touru, te pobjedama protiv 135kg teškog Andreya Pushkara a otvorenom prvenstvu Rusije. Zoloev sa svojih 78kg je jedan od najboljih hookera svijeta, ali je dobro potkovan i drugim tehnikama. Također je skinuo skalp Rustamu Babayevu i tada je napravio nešto jako veliko, naime našao se u hooku sa svježim Rustamom i probio jednog od najboljih hookera svijeta.

Taj isti Ukrajinac Rustam Babayev nije imao poraz u pojedinačnom meču od nekog lakšeg ili iz svoje kategorije još od 2004. godine te nije izgubio turnir dvostruke eliminacije još od davne 2001. godine. Rustam je i dalje neporažen u svojoj kategoriji al trn koji mu je u oko bacio Zoloev, će mu sigurno dati novu motivaciju za treniranjem te očekujemo da će i dalje vladati kategorijom do 86kg. Rustam se smatra najuspješnijim obaračem upravo zbog svog nevjerojatnog niza nepobjedivosti te velikog finala Nemiroff Zloty toura 2009. godine kojeg je izgubio od Johna Brzenka nakon niza pobjeda proziv mnogo težih protivnika.

Iz ruske Samare dolazi nam čovjek metak Arsen Liliev. Top-roll ovog 90kg teškog obarača je noćna mora svim obaračima bez obzira na kilažu, snagu i tehniku. Arsen je najbrži i najeksplozivniji obarač današnjice. Njegove borbe u kategoriji do 90kg sve skupa traju nekoliko sekundi. Ovaj 24 godine star Rus, s obećavajućom karijerom, se smatra kako još ima prostora za napredak. Na otvorenom prvenstvu Rusije je u finalu pobijedio 145kg teškog Dennisa Cyplenkova i tim se okrunio kraljem otvorene kategorije. Liliev ima pobjede protiv gotovo svih trenutno najboljih obarača te pobjedu u supermatchu protiv najvećeg Johna Brzenka.

John Brzenkje čovjek o kojem su sve priče suvišne. On je jedan jedini i definitivno najbolji obarač ruku svih vremena. Sa svojih 95 kg je bio sposoban pobijediti sve, ali bas sve. O njemu se ne mora previše pričati jer je u 25 godina dominacije pobijedio nekoliko generacija svih vrhunskih obarača. Počeo je obarati još kao šesnaestogodišnjak i prve značajnije rezultate bilježio je s 18 god. Ovaj Amerikanac proslavio se pobjedom na „Over The Top“ turniru, inače najvećem turniru ikad održanom. Nakon operacija iz 2010. i 2011. je poluaktivan. Mnogi ga otpisuju iz liste trenutno najboljih ali je najavio veliki povratak u srpnju 2012. Oko njegovog statusa najboljeg se svi slažu jer je uz savršenu genetiku i talent uklopio inteligenciju i snagu. O njegovoj formi iz 2006. godine ce se još dugo prepričavati te ga se u tom periodu smatra apsolutno nepobjedivim.

Upravo dominaciju Johna Brzenka 2008. godine prekinuo je Kanađanin Devon Larratt koji je već 4 godine svjetski broj 1. On je obarač koji svoje protivnike pobjeđuje preko supermečeva i pojavljuje se samo na manjim turnirima. Devon je poznat po svojoj nevjerojatnoj izdržljivosti, brzom prilagođavanju protivniku te se radi se o izvanrednom tehničaru. Mnogi mu zamjeraju što ne posjećuje velike turnire kao sto su Nemiroff i svjetsko prvenstvo na što on odgovara da se po njegovom mišljenju na tako visokom nivou kvalitete snage mogu mjeriti samo u okršajima supermatch formata u 6 rundi.

      Još jedan čovjek koji je skinuo skalp Johnu Brzenku je Alexey Voevoda. To je obarač o kojem se još uvijek priča. On je u vrlo kratkom roku zaludio svijet i podigao mnogo prašine. Zapaženije rezultate je počeo bilježiti 2000. godine, a njegov napredak je bio strelovit i prema samom vrhu. Njegova neviđena snaga i kontrola protivnikove ruke popela ga je na vrh 2004. godine kada je osvojio Nemiroff pobijedivši u finalu Johna Brzenka u vrlo kontroverznom meču koji je pak priča za sebe. Poslije 2004. Godine se povlači i bavi se bobom gdje također bilježi iznimne rezultate. Njegov jedini nastup poslije 2004. godine je bio na Vendetti #29 održanoj 2006. godine protiv Amerikanca Michaeila Todda. Povratak Voevode se očekuje 2014. godine poslije ZOI.

Trenutnu titulu broja jedan koju drži Devon Larratt pokušavaju napasti Rus Dennis Cyplenkov koji posjeduje iznimnu snagu te ne bas veliku brzinu i tehniku. Njegov ljuti konkurent je Ukrajinac Andrey Pushkar te se njih dvojica redovito susreću u finalima velikih turnira posljednjih nekoliko godina. Pushkar također ima iznimnu snagu te odličan start, ali također nije neki osobit tehničar i ne posjeduje veliku izdržljivost. Unatoč tome Pushkar je na posljednjih nekoliko svjetskih i europskih prvenstava utržio mnogo medalja i pobjeda. Svoju snašu za titulu je ispucao Michael Todd. Iako je zadao mnogo muke Larrattu nije se uspio okititi titulom najboljeg. Njegova tehnika je jako kontroverzna te ju mnogi osuđuju, jer se naime radi o iskorištavanju hendikepa zaključanog lakta. Todd je inače poznat kao veliki borac koji je unatoč ogromnoj količini ozbiljnih ozljeda i lomova ruke ostao u samom vrhu svaki put iznova se vraćajući. Velike šanse se daju i mladom Arsenu Lilievu kojeg smo već spomenuli u ovom osvrtu.

Ovim smo zaključili ovaj kratak osvrt na legende obaranja i potencijalne napadače na poziciju najboljeg obarača svijeta.

Prvi zapisi i crteži na kojima je prikazano obaranje ruke datiraju oko 2000. godine p.n.e.i pronađeni su u Egiptu.

Ono se stoljećima smatralo nadmetanjem koje se odvijalo u različitim ambijentima bez standardiziranih pravila te su se natjecatelji ogledali na prijateljskoj osnovi.

Obaranje ruke kakvo danas poznajemo, prvotno je bilo zabava domorodaca Sjeverne Amerike te je često nazivano „Indian wrestling“, a s vremenom su ga usvojili i doseljenici.

Tijekom godina, obaranje ruke postalo je popularno kao zabava među američkim studentima te je prvo takvo natjecanje organizirao  novinar Bill Soberanes 1952. godine u Gilardi's Saloonu u Petalumi u Kaliforniji.

Pokret modernog obaranje ruke bio je najaktivniji u Kaliforniji, a zatim se proširio i drugim državama SAD-a. Sport je dobio veliku medijsku pažnju kada je karikaturist Charles Schulz 1968. nacrtao 11 stripova u kojima je njegov poznati lik „Snoopy“ pokušavao osvojiti naslov prvaka u obaranju ruke. U velikoj mjeri zbog navedenog publiciteta takmičenja je počela prikazivati televizija  ABC's Wide World of Sports.

American Association Armwrestling, sada Armsports American Association (AAA) utemeljio je Bob O'Leary tijekom šezdesetih godina 20. Stoljeća. AAA danas broji 56 članica država diljem Amerike. O'Leary je zaslužan i za osnivanje Svjetskog saveza za obaranje ruke World Armsoport Federation,(WAF) koji je započeo s četiri zemlje članice (SAD-om, Kanadom, Brazilom i Indijom), a danas koordinira radom nacionalnih saveza u više od 70 zemalja.

Od kada je održano prvo svjetsko prvenstvo u Kanadi 1979. i prvo europsko prvenstvo u Švicarskoj 1990. godine, kontinuirano se organiziraju ta najveća takmičenja u armwrestling športu.

Organizirana natjecanja dobila su zamah šezdesetih godina nakon što su 1962. godine Soberanes i Dave Devoto organizirali  turnir u velikoj športskoj dvorani u Petalumi te nakon toga obaranje ruke postaje ozbiljna sportska disciplina koja je usmjerena na tehniku, izdržljivost i mentalnu disciplinu.